c-b

crno i bijelo
ništa osim ovih repića nije tako
sve je pomiješano
zapravo onako kako ga vidimo

nedjelja

nedjelja
po buđenju razne misli u krevetu
mislim o tunelima, azilima, krtičnjacima
koje sam izmišljala za bijeg od same sebe
o rupama u koje sam upadala
pa poslije izlazila iz njih
još kasnije ih učila ravnati i asfaltirati
i gdje sam sad
uživam
kratko sjećanje na bespotrebne brige
nikad sretnija jer sam spoznala sebe
sretna jer ne bježim
spozna-ja
svugdje je isto
onako kako ti je u glavi
a onda smijeh u kući
za iste stvari nekad se ljutilo
sad se smijemo
ok, nije uvijek tako
ali je sve češće
sve više odbacujem suvišno
ništa ni od koga ne očekujem
ja sam bitna, bez ega naravno
kad sve dokučim i odbacim suvišno
dižem se polako
važno se dići
koliko
ne znam
polako
početni nivo
i to je nešto
kad odbaciš sve onda lebdiš
visoko, visoko
u miru i tišini
u potpunom blaženstvo

 

 

čišćenje

čišćenje iznutra
pa tek s vana

sebi

Budi dobar prema sebi.
To je ključ za sreću.
Jednostavno, budi dobar.
Imaj razumevanja za sebe.
Budi običan.
Ne zahtevaj previše.
Ne posmatraj život sa visine.
U svakoj situaciji, ponašaj se u skladu sa svojim bićem.
Ne stidi se svojih slabosti.
Prihvati svoje slabosti i dobićeš snagu.
Snaga je potpuno prihvaćena slabost.

- hoću
- neću
- možda

stan

jutro -dan
mjesto događanja -stan
a snijeg je van
eh koliko sam verzija od jutros u glavi imala
a sad je neka nova
jer misli lete brže od ptica
skoro kao zvuk i svjetlost
kad ujutru ležim u toplom krevetu
uživam
ali ako se to uživanje oduži
misli počinju da napadaju
onda se hvatam svoje nirvane
a zapravo još učim letenje
a o lebdenju da i ne pričam
ipak tako misleći
svašta mi dođe na pamet
da li ću ikad lebdjeti
iznad svega
iznad sebe
a onda
šta onda
gdje su drugi
gdje je sve što znam
mogu li bez toga
e tu vještinu da načim
da ništa ne izgubim
a da sam svoja na svome oblačiću
sretna
napovrediva
to hoću

 

 

snijeg

prvi snijeg
i treca slika
zapravo jedna slika na 3 mjesta
blog, stranica o zdravlju i nirvana
ništa više
tišina

sama

sama
lijepo mi je ovako
lijepo mi je i onako
lijepo mi je svakako

xx

xx
ostati bez riječi
sjesti u paru na biciklo
i krenuti negdje
gore

teror

terorizam sve bliže
stiže
duboko disanje
brisanje
vazduh, voda
i sloboda

niko

telefoni
posjete
u zadnjem planu ili bez plana
kuliranje
usputne nizbrdice
po isteku se ravnaju
i dižu na postigle nivoe
brat bratu da daje
ne treba mi to
sestra sestri
sjesti ili se sresti
nije otuđivanje
nego probuđivanje
sebe i sebe i sebe

 

 

duga

odjednom sam osjetila
da nemam šta reći
ruši se sve oko mene
a ja neću da gledam
neću nigdje da pripadam
neću nikom i ničem da se predam
neću da svijet dijelim
da tugujem ili se veselim
po tuđim planovima
samo sam svoja
sad sam takvog kroja
nisam isključila srce
ali duša mi mirno živi
neda nijedan oblak sivi
da mi se nad glavom nakrivi
bio je ovo jedan dan
sutra je novi i ljepši

udar

udari svana
i to oni opšti
kako ih ignorisati
kako ostati miran
a siguran

(Paris, 13.11. - petak)

svašta

šta se zbilo ovih dana
u meni
vani i svašta i ništa
bilo je - nije da nije
neke stare stvari
neke ljute stvari
gledane iz novog ugla
nisu ljute, al' su buđave
trudim se da je tako
malo zastajkujem
ali se ipak penjem
polako
mislim na svaki korak
da ne padnem, a da letim

naslovna

htjedoh reći
sve sam probleme riješila
pa se sjetih da problemi postoje
samo u našoj glavi
znači nema ih
a ovdje sam da još učim?
naslovnu sam našla
profilnu sam promijenila
ime stranice 3. sreća
i to je to
nebeska nirvano

 

 

3. faza

Pravilo vazdušnog balona
odbaciti sve suvišno,
da bi se dostigla visina!

čepovi

ima ona
zaborav izbriše sve
ali i oprosti, ali ne zaboravi
ne što ti nećeš, nego ono neće
zlo se samo kreće

*spisku ovogodišnjih nevolja
dodajem i galamu iz susjednog stana
ponoci kad pošten svijet spava
opet je počelo
čepovi u ušima

 

 

ništa

jutros ništa
istresla sam sve na blog
i opet ostala u kući
iako je divan dan od svitanja
toliko o meni