nedjelja, 29. studenoga 2015.

nedjelja


nedjelja
po buđenju razne misli u krevetu
mislim o tunelima, azilima, krtičnjacima
koje sam izmišljala za bijeg od same sebe
o rupama u koje sam upadala
pa poslije izlazila iz njih
još kasnije ih učila ravnati i asfaltirati
i gdje sam sad
uživam
kratko sjećanje na bespotrebne brige
nikad sretnija jer sam spoznala sebe
sretna jer ne bježim
spozna-ja
svugdje je isto
onako kako ti je u glavi
a onda smijeh u kući
za iste stvari nekad se ljutilo
sad se smijemo
ok, nije uvijek tako
ali je sve češće
sve više odbacujem suvišno
ništa ni od koga ne očekujem
ja sam bitna, bez ega naravno
kad sve dokučim i odbacim suvišno
dižem se polako
važno se dići
koliko
ne znam
polako
početni nivo
i to je nešto
kad odbaciš sve onda lebdiš
visoko, visoko
u miru i tišini
u potpunom blaženstvo