ponedjeljak, 23. studenoga 2015.

stan


jutro -dan
mjesto događanja -stan
a snijeg je van
eh koliko sam verzija od jutros u glavi imala
a sad je neka nova
jer misli lete brže od ptica
skoro kao zvuk i svjetlost
kad ujutru ležim u toplom krevetu
uživam
ali ako se to uživanje oduži
misli počinju da napadaju
onda se hvatam svoje nirvane
a zapravo još učim letenje
a o lebdenju da i ne pričam
ipak tako misleći
svašta mi dođe na pamet
da li ću ikad lebdjeti
iznad svega
iznad sebe
a onda
šta onda
gdje su drugi
gdje je sve što znam
mogu li bez toga
e tu vještinu da načim
da ništa ne izgubim
a da sam svoja na svome oblačiću
sretna
napovrediva
to hoću